Sažetak
Brojna istraživanja potvrđuju učinkovitost tehnike izlaganja zbog čega se ta tehnika smatra prvim izborom u tretmanu većine anksioznih poremećaja. Unatoč tome u praksi se tehnika nedovoljno primjenjuje. Osim nesklonosti klijenata da se izlažu neugodi, tome pridonose i negativni stavovi terapeuta prema primjeni ove tehnike. Cilj je istraživanja ispitati stavove terapeuta prema terapiji izlaganjem, te razlike u vjerovanjima s obzirom na tip i razinu psihoterapijske edukacije, kao i na iskustvo u primjeni ove terapije. U istraživanju je sudjelovalo 226 terapeuta različitih psihoterapijskih usmjerenja i razina edukacije. Ispitanici su ispunili kratki online upitnik koji je sadržavao Ljestvicu vjerovanja terapeuta o izlaganju. Rezultati pokazuju da terapeuti bihevioralno-kognitivnog usmjerenja i oni koji u svom radu primjenjuju tehniku izlaganja imaju pozitivniji stav prema njezinoj primjeni u odnosu na terapeute drugih psihoterapijskih usmjerenja i one koji je u svom radu ne koriste. Među bihevioralno-kognitivnim terapeutima, akreditirani terapeuti, supervizori i supervizanti imaju pozitivniji stav od terapeuta na nižim stupnjevima edukacije. Može se zaključiti da znanje i pozitivna vjerovanja o terapiji izlaganjem potiču primjenu ove tehnike, a pozitivna iskustva u primjeni povratno podržavaju i jačaju pozitivna vjerovanja o njoj. Preporuča se da se u okviru edukacije iz bihevioralno-kognitivne terapije radi na prepoznavanju i mijenjanju potencijalnih disfunkcionalnih vjerovanja o terapiji izlaganjem.
