Sažetak
Uvod: Prvoj psihotičnoj epizodi često prethodi premorbidno i prodromalno razdoblje obilježeno postupnim promjenama u ponašanju, mišljenju i socijalnom funkcioniranju. Budući da su ti simptomi često nespecifični i prepoznaju se tek retrospektivno, rana identifikacija osoba s rizikom i pravodobna intervencija važan su klinički izazov. Ovim prikazom želi se istaknuti važnost prepoznavanja navedenoga. Prikaz slučaja: Osamnaestogodišnji bolesnik forenzički je psihijatrijski obrađen po nalogu Županijskog državnog odvjetništva u Splitu nakon počinjenja protupravnih djela tijekom prve psihotične epizode. Retrospektivno su utvrđena dugogodišnja premorbidna obilježja: hipersenzitivnost, anksioznost s paničnim napadajima, perfekcionizam, socijalno povlačenje i poteškoće u vršnjačkim odnosima. Neposredno prije akutizacije psihotičnog poremećaja dolazi do pogoršanja funkcioniranja uz smetnje koncentracije, izolaciju, psihomotorički nemir, ideje proganjanja i religiozne sumanutosti. Na dan počinjenja djela prvi je put ambulantno psihijatrijski pregledan te mu je postavljena dijagnoza akutnog psihotičnog poremećaja i uvedena antipsihotična terapija. Nekoliko sati kasnije, tijekom psihotične dekompenzacije, nožem je pokušao usmrtiti policijskog službenika koji ga je pokušao legitimirati, zadavši mu više ubodnih rana opasnih za život. U neubrojivom stanju počinio je kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju i neovlaštene uporabe tuđih motornih vozila. Nakon privođenja četverodnevno je hospitaliziran u Klinici za psihijatriju, gdje su potvrđene religiozne i grandiozne sumanutosti, ideje proganjanja i halucinatorni doživljaji, uz negativan nalaz urina na psihoaktivne tvari i uredan CT mozga. Sudskopsihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da je u vrijeme počinjenja djela bolovao od akutnog psihotičnog poremećaja nalik na shizofreniju (F23.2) te da je bio neuobrojiv. Zaključak: Ovaj slučaj naglašava važnost prepoznavanja premorbidnih i prodromalnih znakova prve psihotične epizode. Veća osviještenost obitelji, škole i zdravstvenih djelatnika o ranim promjenama u ponašanju i funkcioniranju može omogućiti raniju dijagnostiku, pravodobno liječenje te smanjiti rizik od ozbiljnih posljedica neliječene psihoze, uključujući potencijalna agresivna ponašanja.