Sažetak
Cilj: Prikazati čimbenike povezane sa suicidalnim rizikom u starijoj životnoj dobi kroz istraživačke nalaze i kliničke obrasce u hospitaliziranih bolesnika. Materijali i metode: Deskriptivni stručni prikaz temelji se na istraživačkim nalazima te opažanjima bolesnika starije životne dobi liječenih na Klinici za psihijatriju u razdoblju od jedne godine koji su hospitalizirani zbog suicidalne ideacije ili nakon suicidalnog pokušaja. Rezultati: Prema dostupnim istraživačkim nalazima, suicidalni rizik u starijoj životnoj dobi povezuje se s kumulacijom psihičkih, somatskih, kognitivnih, funkcionalnih, socijalnih i farmakoloških čimbenika. U tom se kontekstu, među ostalim, ističu raniji pokušaji suicida, psihički poremećaji, kognitivno oštećenje ili demencija, somatski multimorbiditet, kronična bol, funkcionalni pad, gubitci, izolacija i dostupnost letalnih sredstava. Zaključak: Procjena suicidalnosti u osoba starije životne dobi ne bi se smjela oslanjati dominantno na eksplicitno izrečenu suicidalnu ideaciju. Klinički je važno prepoznati kumulaciju rizičnih čimbenika te manje verbalizirane oblike patnje, poput gubitka autonomije, osjećaja tereta, povlačenja ili zasićenosti životom. Biopsihosocijalna procjena može pridonijeti prepoznavanju rizika i planiranju individualiziranih intervencija.
