Sažetak
Cilj istraživanja: Ispitati sastav crijevnog mikrobioma i njegovu povezanost s kardiovaskularnim rizikom u ratnih veterana s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP) i šećernom bolešću tipa 2 (DM2). Materijali i metode: U istraživanje će biti uključeni ratni veterani s dijagnozom PTSP-a i DM2 te ratni veterani s dijagnozom PTSP-a bez DM2 kao kontrolna skupina. Provest će se analiza validiranih anketnih upitnika o pridržavanju mediteranske prehrane (MDSS), procjena psihičkog stresa primjenom CAPS i ITQ upitnika, mjerenje antropometrijskih parametara i sastava tijela te analiza laboratorijskih parametara. Odredit će se parametri kardiovaskularnog rizika, uključujući AGEs (engl. advanced glycation end-products), ABI (engl. ankle-brachial index) i serumske biljege endotelne disfunkcije. Iz uzoraka stolice provest će se analize sekvenciranja gena 16S rRNA metodom NGS-a te analiza WGS (shotgun whole genome sequencing) radi procjene sastava i funkcionalnog potencijala crijevnog mikrobioma ispitivanih skupina. Statistička obrada: Multivarijatna analiza omogućit će sveobuhvatan pristup otkrivanju zajedničkih genskih varijanti crijevnog mikrobioma i potencijalnih funkcionalnih puteva povezani s PTSP-om i DM2. Također će se razviti model strojnog učenja za predviđanje šećerne bolesti tipa 2 i kardiovaskularnog rizika na temelju sastava crijevnog mikrobioma, prehrambenih navika i razine psihičkog stresa. Rezultati: Pretpostavlja se da kronični psihički stres mijenja sastav crijevnog mikrobioma i povećava kardiovaskularni rizik u osoba s PTSP-om, što je važan znanstveni doprinos. Analiza crijevnog mikrobioma, antropometrijskih parametara, sastava tijela, laboratorijskih parametara i pokazatelja kardiovaskularnog rizika mogla bi pridonijeti boljem razumijevanju uloge kroničnog psihičkog stresa u patogenezi DM2 i povećanom kardiovaskularnom riziku u ratnih veterana. Zaključak: Sveobuhvatna analiza sastava i funkcionalne uloge crijevnog mikrobioma može pridonijeti boljem razumijevanju njegove uloge u šećernoj bolesti i kardiovaskularnom riziku u bolesnika s PTSP-om te otvoriti mogućnosti personaliziranih terapijskih pristupa usmjerenih na mikrobiom s ciljem unaprjeđenja skrbi i kvalitete života bolesnika s PTSP-om.
