Sažetak
Ciljevi istraživanja: Prikazati učinak intranazalnog esketamina na simptome i funkcionalni oporavak bolesnika s terapijski rezistentnom depresijom. Materijali i metode: Prikazan je slučaj 37-godišnjeg muškarca s dijagnozom rekurentnog depresivnog poremećaja, teške depresivne epizode bez psihotičnih simptoma (F33.2), u kontinuitetu prisutnog približno 15 godina. Bolesnik je ambulantno liječen brojnim antidepresivima (escitalopram, fluvoksamin, duloksetin, venlafaksin, vortioksetin, mirtazapin i bupropion) te augmentacijskim strategijama koje su uključivale aripiprazol i pregabalin, bez postizanja zadovoljavajućeg terapijskog odgovora. Nakon pogoršanja depresivne i anksiozne simptomatologije tijekom razdoblja nezaposlenosti započeto je liječenje intranazalnim esketaminom. Prve dvije aplikacije primijenjene su u dozi od 56 mg, a potom je terapija nastavljena dozom od 84 mg. Praćeni su klinički odgovor, nuspojave i funkcionalni ishod. Rezultati: Početni rezultat na Montgomery- Asbergovoj ljestvici depresije (MADRS) iznosio je 37 bodova. Nakon osme primjene zabilježeno je značajno poboljšanje uz smanjenje rezultata na 12 bodova, dok je nakon dvanaeste primjene MADRS iznosio 17 bodova. Tijekom liječenja bolesnik je aktivno tražio zaposlenje te je nakon višegodišnje nezaposlenosti pronašao posao i započeo radni odnos. Ukupno je primio 17 aplikacija esketamina. Zabilježene nuspojave bile su prolazna vrtoglavica, blagi disocijativni doživljaji i blaži pad arterijskog tlaka, bez potrebe za prekidom liječenja. Unatoč povoljnom terapijskom odgovoru, bolesnik je samoinicijativno prekinuo liječenje zbog zaposlenja i preseljenja. Tijekom naknadnog telefonskog praćenja izvijestio je o održanom poboljšanju psihičkog stanja i urednom radnom funkcioniranju. Zaključak: Prikazani slučaj potvrđuje važnost esketamina kao terapijske opcije u liječenju terapijski rezistentne depresije. Osim značajnog smanjenja depresivne simptomatologije, postignut je i klinički relevantan funkcionalni oporavak koji je uključivao povratak na tržište rada nakon dugotrajne nezaposlenosti. Funkcionalni ishodi trebali bi predstavljati važan pokazatelj uspješnosti liječenja uz standardne mjere procjene simptoma.
