Sažetak
Uvod: Liječenje bolesnika s dugotrajnim neliječenim psihotičnim poremećajima znatan je klinički izazov, posebice kada je praćeno izraženim otporom prema liječenju, agresivnim ponašanjem i potpunim izostankom uvida u bolest. Postizanje kliničke remisije i potpunog funkcionalnog oporavka kod takvih bolesnika zahtijeva složenu, individualiziranu farmakoterapijsku strategiju te prevladavanje potencijalno teških nuspojava lijekova. Cilj: Prikazati bolesnicu s teškom psihotičnom dekompenzacijom i višegodišnjom socijalnom izolacijom kod koje je, unatoč inicijalnoj nesuradljivosti, prisilnom liječenju i razvoju hematoloških nuspojava, optimizacijom terapije postignut izniman funkcionalni i profesionalni oporavak. Prikaz slučaja: Prikazana je 32-godišnja bolesnica, diplomirana pravnica, zaprimljena na prvu psihijatrijsku hospitalizaciju nakon intervencije hitne medicinske pomoći i policije. Pri prijemu je bila psihomotorički povišena, paranoidno strukturirana, heteroagresivna, bez uvida u bolest i u potpunom otporu prema liječenju. Zbog ugrožavanja vlastitog zdravlja i sigurnosti pokrenut je i sudski odobren postupak prisilnog smještaja prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Inicijalni terapijski pokušaj uvođenja klozapina i olanzapina morao je biti prekinut zbog razvoja nuspojava u obliku leukopenije i neutropenije. Terapijska strategija potom je korigirana uvođenjem lamotrigina te dugodjelujućeg antipsihotika aripiprazola (960 mg depo svaka dva mjeseca). Izmjenom farmakoterapije i individualiziranim pristupom postignuto je postupno, ali stabilno kliničko poboljšanje. Bolesnica je razvila uvid u bolest, postala suradljiva, a psihički se status stabilizirao. Uz podršku obitelji ostvarila je visoku razinu socijalne reintegracije te se aktivno priprema za polaganje pravosudnog ispita. Zaključak: Prikazani slučaj naglašava složenost liječenja psihoze s dugotrajnim neliječenim simptomima i teškim inicijalnim tijekom. Unatoč terapijskim izazovima, uključujući leukopeniju tijekom primjene učinkovite farmakoterapije, prelazak na modernu dugodjelujuću depo terapiju uz podršku obitelji omogućio je ne samo stabilnu kliničku remisiju nego i potpunu socijalnu reintegraciju te visok stupanj profesionalnog oporavka.
