Sažetak
ADHD se još uvijek često pogrešno razumije kao prolazni problem ponašanja u dječjoj dobi, iako suvremena istraživanja pokazuju da je riječ o neurorazvojnom poremećaju koji često perzistira u odrasloj dobi i može znatno narušavati obrazovno, radno, socijalno i zdravstveno funkcioniranje. Osim toga, ti pacijenti često razvijaju dodatne komorbiditete, uključujući poremećaje ličnosti. Unatoč relativno visokoj prevalenciji ADHD-a u odraslih, osobito u psihijatrijskim populacijama često ostaje neprepoznat i neliječen. Teškoće pažnje, nemir, impulzivnost, emocionalna disregulacija, nesanica, rizična ponašanja i izvršna disfunkcija nerijetko se pripisuju drugim psihičkim poremećajima, osobinama ličnosti ili komorbidnim stanjima. Cilj je ovoga izlaganja prikazati kako neprepoznati ADHD može djelovati kao tihi pokretač kroničnosti, funkcionalnog oštećenja i terapijske rezistencije u psihijatrijskoj praksi, osobito u pacijenata s ovisnostima, depresivnim smetnjama, kroničnom nesanicom, traumatskim iskustvima i emocionalnom disregulacijom. Prikazana su tri klinička slučaja u kojima ADHD nije bio prepoznat tijekom višegodišnjeg psihijatrijskog liječenja. U prvom je slučaju pacijent s poremećajima ovisnosti i rizičnim ponašanjem bio liječen zbog ovisnosti i graničnog poremećaja ličnosti, dok je tek naknadni probir putem detaljne neuropsihološke procjene potvrdio ADHD iz premorbidne razine. U drugom je slučaju dugotrajno liječena depresivna simptomatologija kod odrasle pacijentice djelomično bila povezana s neprepoznatim nepažljivim ADHD-om. U trećem slučaju kronična nesanica, nemir, teškoće koncentracije i depresivnost u pacijenta s traumatskom anamnezom prikrivale su perzistentni ADHD s izraženom izvršnom disfunkcijom koji traumatska simptomatologija dodatno pogoršava. Prikazani slučajevi naglašavaju potrebu za detaljnom neuropsihološkom procjenom u kompleksnim kliničkim slikama i rezistentnim stanjima. Ključna je procjena simptoma prije 12. godine na osnovi heteroanamnestičkih podataka vidljivih iz neuropsihološkog profila i funkcionalnog oštećenja kroz životni tijek koji afirmiraju i drugi. Pravodobno prepoznavanje i liječenje ADHD-a može značajno poboljšati funkcioniranje i unaprijediti ishode liječenja.
