Sažetak
Uvod: Poremećaji interakcije crijeva i mozga (DGBI) vrlo su česti i čine važan dio gastroenterološke prakse. Među najčešćima su funkcionalna dispepsija i sindrom iritabilnog crijeva. Rome V naglašava pristup usmjeren bolesniku, pozitivno postavljanje dijagnoze te integraciju farmakoloških, bihevioralnih i prehrambenih intervencija. Cilj: Prikazati klinički pristup bolesnicima s DGBI-jem, osobito onima s perzistentnim simptomima, izraženim funkcionalnim opterećenjem te psihičkim ili kroničnim bolnim komorbiditetima, i objasniti ulogu središnjih neuromodulatora te suradnje gastroenterologa i psihijatra. Sadržaj: Na nastanak i perzistiranje simptoma utječu poremećaji gastrointestinalne motorike i osjetljivosti, visceralna preosjetljivost, promijenjena obrada aferentnih signala te kognitivni i emocionalni odgovori na tjelesne osjete. Anksiozni i depresivni poremećaji, poremećaji spavanja, migrena, fibromijalgija i drugi kronični bolni sindromi česti su komorbiditeti. Njihova prisutnost ne znači da su gastrointestinalni simptomi psihogeni, ali može biti povezana s većim funkcionalnim opterećenjem i složenijim liječenjem. Središnji neuromodulatori djeluju na obradu signala na osi crijevo – mozak te se primjenjuju radi modulacije visceralne osjetljivosti, boli i drugih simptoma DGBI-ja, neovisno o prisutnosti psihičkog poremećaja. Izbor lijeka prilagođava se dominantnim simptomima i komorbiditetima. Zaključak: Bolesniku s DGBI-jem nisu potrebna dva odvojena terapijska plana, nego usklađen pristup gastroenterologa i psihijatra.
