Sažetak
Uvod: Sumanutost ljubomore ili Otelov sindrom jedan je od kliničkih sindroma perzistirajućeg sumanutog poremećaja. Radi se o psihotičnom poremećaju obilježenom prisutnošću sumanutih ideja, u ovom slučaju uvjerenjem u partnerovu nevjeru, kao jedinom psihopatološkom manifestacijom u trajanju od najmanje tri mjeseca. Iako rijedak, bitan je entitet u forenzičkoj psihijatriji zbog povezanosti s raznim oblicima nasilja, najčešće nad partnerom. Stoga je cilj ukazati na važnost prepoznavanja sumanute ljubomore i točnog dijagnosticiranja kod počinitelja kaznenih djela na primjeru prikaza slučaja muškarca nad kojim je podignuta optužnica zbog nasilja prema supružnici. Prikaz slučaja: 50-godišnji muškarac, nikada ranije psihijatrijski liječen, počinio je kazneno djela nasilja u obitelji, nanio tjelesne ozljede, prijetio i neovlašteno snimao svoju supružnicu zbog čega se nalazio u Istražnom zatvoru u Splitu te je ubrzo trebao biti pušten da se brani sa slobode, kada je sutkinja ipak odlučila zatražiti psihijatrijsko vještačenje. Utvrđeno je da unatrag godinu dana razvija sumanutu ideju da ga bračna partnerica vara praćenu ponašanjem koje je usredotočeno na traženje dokaza za nevjeru i izraženom napetošću, razdražljivošću, niskim tolerancijskim pragom na frustraciju, što rezultira napadajima bijesa i nasilničkim ponašanjem. Zatražen je i MSCT mozga zbog smetnji koncentracije, tremora, povremene manjkave kronološke preciznosti te povijesti višežilne aterosklerotske bolesti, infarkta miokarda i seksualne disfunkcije, što potvrđuje sumnju na kortikalne atrofične promjene kao jedan od etioloških faktora ovog sindroma. Vještačenjem se utvrdi da je u vrijeme počinjenja djela bio neubrojiv te se odredi prisilni smještaj u forenzičko-psihijatrijsku instituciju. Zaključak: U sudsko-medicinskim postupcima sumanuti poremećaj može biti previđen zbog toga što sadržaj sumanutih ideja najčešće nije bizaran, poput ovoga o prevari supružnika. Neprepoznavanje sumanutih elemenata kod ljubomore kao motiva kod počinitelja kaznenih djela može dovesti do pogreške u sankcioniranju okrivljenika i ozbiljnih posljedica s obzirom na visok rizik od recidiva nasilnog ponašanja kod ove skupine počinitelja.