Sažetak

Ciljevi istraživanja: Prikazati forenzičko-psihijatrijske dvojbe u procjeni vozačke sposobnosti kod osoba koje uzimaju benzodiazepine u terapijskim dozama te istaknuti važnost pravodobnog informiranja bolesnika o mogućem utjecaju lijekova na sigurnost u prometu. Materijali i metode: Prikaz slučaja 25-godišnjeg muškarca bez psihijatrijske anamneze koji je sudjelovao u prometnoj nesreći sa smrtnim ishodom. Analizirani su medicinska dokumentacija, toksikološki nalazi i rezultati forenzičko- psihijatrijskog vještačenja. Toksikološkom analizom utvrđena je prisutnost diazepama i njegovih metabolita u terapijskim koncentracijama, uz negativan nalaz alkohola. Rezultati: Ispitanik je povremeno uzimao diazepam propisan prema potrebi zbog lumbosakralne boli, bez aktivne psihijatrijske indikacije. Vrijeme uzimanja lijeka nije bilo moguće pouzdano utvrditi, a kvantitativni toksikološki podatci nisu bili dostupni. Forenzičko-psihijatrijskim vještačenjem nisu utvrđeni duševni poremećaj, kognitivno oštećenje ni poremećaj povezan s uporabom psihoaktivnih tvari. Nakon nesreće razvila se akutna reakcija na stres koja nije zahtijevala psihofarmakološko liječenje. Unatoč poznatom utjecaju benzodiazepina na psihomotoričke funkcije, nije bilo moguće sa sigurnošću zaključiti je li diazepam utjecao na sposobnost upravljanja vozilom niti je li pridonio nastanku prometne nesreće. Zaključak: Prisutnost diazepama u organizmu sama po sebi ne dokazuje funkcionalnu nesposobnost za vožnju niti uzročnu povezanost s prometnom nesrećom. Ovaj slučaj upućuje na ograničenja forenzičko-psihijatrijske procjene u nedostatku preciznih podataka o dozi, vremenu uzimanja i individualnom odgovoru na lijek. Istodobno otvara pitanje propisivanja benzodiazepina izvan psihijatrijskih indikacija, kvalitete informiranja bolesnika o mogućem utjecaju lijeka na vozačke sposobnosti te potrebe za jasnijim smjernicama i dokumentiranjem upozorenja o privremenom smanjenju sposobnosti upravljanja motornim vozilom.