Sažetak
Uvod: Shizoidni poremećaj ličnosti jest poremećaj ličnosti koji se prema DSM-5 klasifikaciji svrstava u klaster A, dok je u MKB-10 klasifikaciji zasebno opisan. Osnovne karakteristike osoba koje boluju od ovog poremećaja jesu socijalna izoliranost zbog teškoća u uspostavljanju interpersonalnih odnosa te emocionalna hladnoća, ravnodušnost ili zaravnjen afekt. Cilj: Prikazom slučaja i pregledom literature prikazati izazove u liječenju pacijenata sa shizoidnim poremećajem ličnosti. Prikaz slučaja: Riječ je o pacijentu koji je u psihijatrijskom tretmanu od svoje srednjoškolske dobi. Tijekom dijagnostičkog procesa postavljene su dijagnoze shizoidnog poremećaja ličnosti i distimičnog poremećaja. Socijalno je izoliran, nezaposlen, većinu vremena provodi kod kuće baveći se solitarnim aktivnostima, ima podršku obitelji. S pacijentom je započet individualni suportivni psihoterapijski proces koji je za cilj imao poboljšanje socijalnog funkcioniranja. Kroz dulji terapijski rad pacijent je prihvatio uključivanje u sociorehabilitacijski program. U grupi sudjeluje pasivnije, ali je zadovoljan ovim oblikom podrške te je tijekom sudjelovanja uspostavio komunikaciju s drugim članovima grupe. Kao glavni terapijski izazovi ostaju daljnja socijalna integracija i poboljšanje svakodnevnog funkcioniranja. Zaključak: Prema dostupnoj literaturi postoje različite mogućnosti terapijskih pristupa koje uključuju psihoterapijske, socioterapijske i psihofarmakološke metode. Prikaz pokazuje da je individualnim psihoterapijskim radom moguće povećati spremnost pacijenta za uključivanje u sociorehabilitacijske programe, što može biti važan korak u liječenju osoba sa shizoidnim poremećajem ličnosti.
