Sažetak
Uvod: Sintetski kanabinoidi (engl. synthetic cannabinoid receptor agonists, SCRA) posljednjih su godina postali jedna od najvažnijih novih psihoaktivnih tvari u europskim zatvorskim sustavima. Visoka potentnost, jednostavno krijumčarenje impregnacijom papira i otežana detekcija standardnim metodama pridonose njihovoj širokoj dostupnosti u zatvorima. Europski podatci pokazuju da su SCRA najčešće korištene nove psihoaktivne tvari u zatvorima te važan uzrok hitnih medicinskih i psihijatrijskih intervencija. Cilj sažetka jest prikazati obilježja zlouporabe SCRA u zatvorima, njihove psihičke i sigurnosne posljedice te implikacije za kliničku praksu zatvorskih psihijatara. Metode: Proveden je narativni pregled literature objavljene od 2017. do 2026. godine, uključujući epidemiološka izvješća i znanstvene radove o farmakologiji, epidemiologiji, kliničkim manifestacijama i forenzičkopsihijatrijskim aspektima uporabe u zatvorskoj populaciji. Rasprava: Globalni pregled epidemioloških istraživanja pokazuje da približno 40 % osoba pri prijemu u zatvor ispunjava kriterije za poremećaj uzimanja droga. U UK-u se procjenjuje da 33 – 90 % zatvorenika uzima SCRA, dok su u Engleskoj i Walesu nove psihoaktivne tvari, ponajprije SCRA, povezane s više od polovice neprirodnih smrtnih slučajeva u zatvorima. I u SAD-u (2024.) i u EU-u bilježi se porast fatalnih predoziranja i trovanja visokopotentnim SCRA-om. Kao puni agonisti CB1 receptora, uzrokuju teže psihičke i somatske komplikacije od prirodnog kanabisa, uključujući akutne psihoze, suicidalnost, agresivnost, epileptičke napadaje i kardiovaskularne komplikacije. Prošireni toksikološki nadzor Agencije Europske unije za droge (EUDA) sada se usredotočuje na analizu politoksikomanije te visokopotentne sintetske opioide i kanabinoide. Zaključak: SCRA su rastući javnozdravstveni i sigurnosni problem u zatvorskim ustanovama. Učinkovit odgovor zahtijeva interdisciplinarnu suradnju psihijatara, zatvorskih liječnika, toksikoloških laboratorija, pravosuđa i javnog zdravstva. Naglasak treba staviti na rano prepoznavanje intoksikacija, razvoj metoda detekcije, edukaciju stručnjaka te ciljane preventivne i terapijske programe za osobe lišene slobode.
