Sažetak
Disocijativni motorički poremećaj dijagnoza je kojoj nerijetko prođe mnogo vremena od pojave simptoma do prepoznavanja bolesti. Aripiprazol, specifičan po svojemu djelovanju kao parcijalni agonist dopaminskih receptora, mogao bi biti odličan izbor u liječenju spomenutog poremećaja. Cilj je prikazati slučaj pacijentice koja je liječena dugodjelujućim pripravkom aripiprazola. Liječena je pod dijagnozama disocijativnog motoričkog poremećaja i ostalih poremećaja raspoloženja, u Klinici za psihijatriju KBC-a Split početkom 2026. Nedavno je postala punoljetna, a u psihijatrijskom je tretmanu posljednjih nekoliko godina. Od djetinjstva je doživljavala fenomene depersonalizacije i derealizacije, no posljednjih godina usred stresnih situacija razvija spazam mišića gornjeg dijela tijela. Najčešće bude zahvaćena jedna strana tijela, usta budu djelomično zatvorena, nalik na trizmus, te pacijentica nije sposobna govoriti dok traju grčevi. Navedene simptome imala je i prije početka psihofarmakološke terapije. Ekstenzivno je obrađena neurološki, imunološki te radiološki, no organski uzroci nisu pronađeni. Pacijentica je na Klinici liječena kombinacijom dugodjelujućeg pripravka aripiprazola te kvetiapinom. Ovdje smo postigli dvojake učinke samom činjenicom što je pacijentica pokušala suicid intoksikacijom psihofarmacima, pa se dugodjelujući pripravak pokazao kao logičan izbor, ali i samim djelovanjem aripiprazola kao stabilizatora usred dijagnoze poremećaja raspoloženja. Nakon provedenog liječenja pacijentici se smanjila učestalost te intenzitet spazmova. Pokazalo se kako blokada dopaminskih receptora pozitivno utječe na liječenje disocijativnih poremećaja. Istraživanja su na ovu temu oskudna te uglavnom navode starije antipsihotike čija snažna blokada dopaminskih receptora može djelovati depresogeno i uzrokovati ekstrapiramidne simptome. Aripiprazol je parcijalni agonist dopamina te bi se upravo svojim balansiranim djelovanjem na dopaminski sustav mogao pokazati kao lijek izbora. Potrebna su dodatna istraživanja da podrže tezu o djelovanju i iskoristivosti lijeka u disocijativnim poremećajima, pa i u liječenju disocijativnog motoričkog poremećaja.
