Sažetak
Cilj rada bio je analizirati pjesnički opus Marka Perkovića Thompsona kroz teorijski okvir analitičke psihologije Carla Gustava Junga te istražiti ulogu arhetipskih obrazaca u oblikovanju kolektivnog identiteta, političke simbolike i transgeneracijskog prijenosa društvenih trauma. Provedena je kvalitativna analiza sadržaja odabranih pjesama iz različitih razdoblja autorova stvaralaštva. Interpretacija je temeljena na jungijanskim konceptima Heroja, Sjene, Starog Mudraca, Anime i Kralja te njihovoj pojavnosti u lirskim motivima, simbolima i narativnim strukturama. Analiza pokazuje da Thompsonov opus sustavno aktivira temeljne arhetipove kolektivnog nesvjesnog. Arhetip Heroja razvija se od obrambenog ratnika prema metafizičkom borcu za svjetlo, dok se arhetip Sjene pojavljuje kroz motive vanjskog neprijatelja i unutarnje izdaje. Arhetip Starog Mudraca očituje se u transgeneracijskom prijenosu vrijednosti i identiteta kroz odnos oca, sina i djeda. Anima prolazi razvoj od osobnih i konfliktnih projekcija prema spiritualiziranim i transcendentnim oblicima ženskog principa. Arhetip Kralja povezan je s povijesnim traumama, simbolikom nacionalnog suvereniteta te kolektivnim osjećajem gubitka i obnove. Thompsonov opus može se promatrati kao simbolički prostor u kojem se reflektiraju procesi oblikovanja kolektivnog identiteta i suočavanja s povijesnim traumama. Arhetipski su obrasci važan mehanizam kolektivne identifikacije te mogu pridonijeti boljem razumijevanju sociopsiholoških procesa, kolektivnog pamćenja i transgeneracijskog prijenosa vrijednosti u suvremenom hrvatskom društvu.
