Sažetak
Učinkovita komunikacija između stručnjaka, osoba sa psihozom i članova obitelji povezana je s boljim ishodima liječenja. U ovom radu analizira se pregledna i meta-analitička literatura o dijadnoj i trijadnoj komunikaciji, obiteljskim intervencijama i zajedničkom donošenju odluka (SDM) u liječenju osoba sa psihozom te se ti nalazi sintetiziraju u klinički primjenjive preporuke za unapređenje komunikacije. Provedeno je pretraživanje relevantnih baza podataka, a ključni su nalazi sintetizirani kvalitativnim pristupom. Rezultati potvrđuju da su kvaliteta odnosa terapeut–pacijent, uključenost obitelji i SDM povezani s boljim ishodima liječenja, smanjenim rizikom od recidiv i češćih hospitalizacija, boljom suradnjom u liječenju te poboljšanom dobrobiti članova obitelji. Na temelju ove sinteze iznesene su preporuke, prikazane u tabličnom obliku, koje obuhvaćaju temeljne elemente kvalitetnog terapijskog odnosa, prevenciju i popravljanje narušenog terapijskog saveza, komunikacijske prepreke na razini stručnjaka i obitelji, poteškoće u odnosu pacijent–obitelj te prepreke u provedbi SDM-a. Preporuke su konceptualno usklađene s CHIME modelom osobnog oporavka. Zaključeno je da je sustavno ulaganje u kvalitetnu dijadnu i trijadnu komunikaciju bitno za poticanje oporavka osoba sa psihozom te za prevenciju opterećenja i sagorijevanja članova obitelji.
