Sažetak
Aleksitimija je konstrukt s nedvojbenim učinkom na zdravlje i nošenje s bolešću i procesom liječenja. Istraživanje o toj bolesti bilo je provedeno na klinikama za psihijatriju i internu medicinu KBC-a Rijeka na uzorku od 100 ispitanika podijeljenih u dvije skupine: oboljelih od anksioznih i oboljelih od psihosomatskih poremećaja. Glavni cilj ovog rada bio je ispitati potencijalne prediktore aleksitimije pri čemu su u razmatranje uzeti sljedeći parametri: lokus kontrole zdravlja, stupnjevi anksioznosti i depresivnosti, te pojedina sociodemografska obilježja. Specifični se ciljevi odnose na ispitivanje povezanosti stupnja izraženosti aleksitimije sa stupnjem izraženosti svakog pojedinog prediktora. Ispitan je i stupanj aktivacije simpatikusa u ispitivanim skupinama. Korišten je sljedeći instrumentarij: Sociodemografska anketa, Torontska ljestvica aleksitimije - 26, Hopkins - 25 ljestvica simptoma i Upitnik za ispitivanje percipiranog izvora kontrole zdravlja. Za potrebe mjerenja tlaka koristio se manualni tlakomjer i stetoskop, srčana frekvencija mjerila se pulsnim oksimetrom, a frekvencija disanja neposrednim opažanjem istraživača. Sukladno ciljevima, ustanovljeno je da postoji statistički značajna pozitivna povezanost aleksitimije, vanjskog lokusa kontrole zdravlja, anksioznosti i depresivnosti. Pojedinci s višim stupnjem aleksitimije pokazali su očuvan autonomni emocionalni odgovor. Utvrđeno je da su niža stručna sprema, viši stupnjevi depresivnosti i anksioznosti te prisutnost izraženijeg vanjskog lokusa kontrole zdravlja objektivni prediktori aleksitimije.
