Sažetak
Uz teškoće u svakodnevnom djelovanju zbog simptoma svojih bolesti psihički bolesnici se moraju suočiti i s osjećajem odbačenosti od drugih ljudi, a sve zbog straha od njihovih nepredvidivih reakcija. Cilj ovog istraživanja je utvrditi razlike u znanjima i stavovima o stigmatizaciji psihičkih bolesnika u odnosu na vrstu zanimanja (zdravstveni, nezdravstveni djelatnici i psihijatrijsko osoblje), razinu obrazovanja (osnovno-srednjoškolsko obrazovanje, dodiplomska i sveučilišna diploma), spol i psihijatrijski hereditet u obitelji. Na uzorku od 243 ispitanika [namjernog uzorka zdravstvenih radnika (23,4%), nezdravstvenih radnika (49%) i psihijatrijskog osoblja (27,6%)], heterogenih prema sociodemografskim obilježjima) ispitani su znanje i stavovi prema psihičkim bolesnicima. U istraživanju je primijenjena Revidirana ljestvica za mjerenje stavova prema psihičkim bolesnicima izrađena prema ljestvici Ljetne škole studenata psihologije 2003. te Ljestvica znanja o psihičkim bolesnicima (SZPB) preuzeta iz istraživanja Jokić- Begić, Kamenov, Lauri Korajlija, 2005. Rezultati su pokazali da psihijatrijsko osoblje ima veće znanje o karakteristikama mentalno oboljelih pojedinaca, liječenju te o nastanku mentalnih bolesti od zdravstvenog i nezdravstvenog osoblja, a kod muškaraca samo od zdravstvenih radnika. Nezdravstveno i zdravstveno osoblje više od psihijatrijskog osoblja vjeruje da su s njima poželjni neposredni kontakti, osim kod muškaraca gdje nisu pronađene razlike. Obrazovaniji ispitanici imaju veće znanje o psihičkim bolestima i smatraju u većoj mjeri da su psihički bolesnici radno sposobni i ugodni, kao i da su s njima poželjni neposredni kontakti. Manje obrazovani ispitanici u većoj mjeri vjeruju da psihički bolesnici zaslužuju poštovanje i suosjećanje kao ravnopravni članovi društva. Značajne su razlike dobivene između ispitanika sa psihološkim hereditetom i bez psihijatrijskog herediteta u odnosu na jedan od aspekata stava. Ispitanici bez psihijatrijskog herediteta smatraju da osobe sa psihičkom bolesti zaslužuju više poštovanja i suosjećanja. Rezultati pružaju okvirne smjernice potrebne za oblikovanje procesa destigmatizacije psihičkih bolesnika u populaciji zdravstvenih i nezdravstvenih stručnjaka, kao i osobama različitog stupnja obrazovanja, posebno onima koji rade s mentalno oboljelim pacijentima ili stupaju s njima u kontakt nakon hospitalizacije.
