Sažetak

Cilj rada bio je ispitati samostigmatizirajuće stavove ispitanika iz skupine oboljelih od duševnih bolesti i utvrditi njihov stupanj samopoštovanja i samoefikasnosti u usporedbi s ispitanicima iz kontrolne skupine ispitanika iz opće populacije. U istraživanju je sudjelovalo 176 ispitanika podijeljenih u dvije skupine. Ispitivanu skupinu (74 ispitanika) činili su pacijenti hospitalizirani u Klinici za psihijatriju KBC-a Rijeka, a kontrolna skupina (102 ispitanika) izabrana je iz uzorka opće populacije. Svi ispitanici su popunili sljedeće upitnike: Rosenbergovu ljestvicu samopoštovanja i Ljestvicu opće samoefikasnosti, dok su pacijenti popunili i Upitnik o procjeni samostigmatizacije, konstruiran samo za potrebe ovog istraživanja. Oboljeli od duševnih bolesti iskazali su statistički značajno nižu razinu samopoštovanja i samoefikasnosti u odnosu na opću populaciju. Dobiveni rezultati pokazali su statistički značajnu, negativnu korelaciju između stupnja samopoštovanja i samoefikasnosti u odnosu na percipiranu samostigmatizaciju. Znači, ispitanici s nižim rezultatima na samopoštovanju i samoefikasnosti imaju izraženije samostigmatizirajuće stavove. Takvi stavovi su refleksija društvenih stereotipa prema osobama s mentalnim bolestima te njihovog prihvaćanja i primjene od duševnih bolesnika, što su preduvjeti nastanka samostigme. Samostigmatizacija ima dalekosežne posljedice na kvalitetu života, životnu funkcionalnost te socijalne i društvene interakcije pogođenih pojedinaca.