Sažetak
Cilj ovog članka je naglasiti psihodinamsku ulogu srama u alkoholizmu te njegovu važnost u procesu psihoterapijskog liječenja osoba s dijagnosticiranim sindromom ovisnosti o alkoholu. Velika većina osoba ovisnih o alkoholu emocionalno je nezrela, a sram je snažno utjecao na izgradnju njihovih ličnosti. Sram je odredio razvoj njihovih identiteta te je potaknuo nastanak duboko ukorijenjenih emocija nepovjerenja, krivnje, inferiornosti i izolacije. Grupna psihoterapija prva je linija psihoterapijskog liječenja alkoholizma. No, njezin pozitivan ishod ograničen je činjenicom da se, upravo zbog sustava scenarija zasnovanog na sramu te često popratne anksioznosti i emocionalne labilnosti, osobe ovisne o alkoholu nerado pridružuju grupi, a ako joj se i pridruže, najčešće je to kratkoročno. U ovom članku razmatramo stilove grupnih psihoterapija koji bi mogli imati pozitivniji ishod u liječenju osoba ovisnih o alkoholu. Analiza objavljene literature ukazala je na nedostatak integrativnog psihoterapijskog pristupa liječenju.
