Sažetak

Motivacijski intervju (MI) je na dokazima temeljena, prema klijentu usmjerena, kolaborativna terapijska tehnika za povećanje motivacije za promjenu razrješenjem ambivalencije. MI je razvijen u području ovisnosti i prerastao je u široko korištenu bihevioralnu intervenciju. MI naglašava autonomiju, empatiju te uvažavanje vjerovanja i misli o promjeni pacijenta. Iako može biti samostalna intervencija, MI se koristi i za povećanje motivacije prije početka ili kod gubitka motivacije tijekom zdravstvenog tretmana. Istraživanja MI su primarno bila usmjerena na odraslu populaciju te studije učinkovitosti za mlađu populaciju fokusirane na adolescente i preadolescente, a ne djecu predškolske i školske dobi. Izostanak direktnih istraživanja na djeci mlađe dobi nastao je zbog zahtjeva za određenim stupnjem apstraktnog mišljenja za provođenje MI. Međutim, novija istraživanja pokazuju da je moguće prilagoditi MI teoriju i primjenu na jezik razumljiv i svrsishodan djeci. Korištenje MI materijala specifičnih za mlade s prikladnim i fleksibilnim adaptacijama aktivnosti omogućuje postizanje pozitivnih ishoda kod djece. Cilj je ovog rada prikazati glavne principe MI te suvremene spoznaje o razvojnoj primjerenosti i učinkovitosti MI u djece i adolescenata.